Prilikom projektiranja, funkcije i aspekti navedeni u nastavku moraju se uzeti u obzir i ocijeniti pojedinačno. Zatim se može sažeti i pronaći pravo rješenje.
Za određivanje zahtjeva podloge potrebno je definirati namjenu popločene površine. Razmislite za što će se površina koristiti. Razmotrite što bi se smatralo ekstremnom uporabom, imajući na umu da to može varirati od prostorije do prostorije.
Napomena: kod projektiranja treba uzeti u obzir količinu i vrstu opterećenja koje će se javljati prilikom korištenja prostora!
Većina podnih konstrukcija sastoji se od 4 glavna dijela. Na temelju zahtjeva određujemo koji su slojevi potrebni!
Nosiva konstrukcija je konstruktivni element građevine koji je projektirao arhitekt ili statičar.
Ovaj sloj mora obavljati nekoliko funkcija u isto vrijeme:
Toplinska i zvučna izolacija
Toplinska izolacija sprječava probleme s vlagom i plijesni sprječavajući hlađenje površine i eliminirajući toplinske mostove. Zvučna izolacija ima za cilj smanjiti prijenos zvuka između katova. U posebnim slučajevima, dvije funkcije mogu se riješiti primjenom istog materijala.
Instalacije
Ovaj sloj osim cijevi za podno grijanje može uključivati cjevovode za različite namjene (npr. vodovod, otpadne vode, zaštitne cijevi za električne vodove itd).
Hidroizolacija
Konstrukcije u kontaktu s tlom uvijek trebaju biti izvedene s hidroizolacijskim slojem (kao što je PVC ili bitumen) kako bi spriječio prodor vlage, uključujući podzemne vode i vlagu iz tla. Hidroizolaciju je potrebno izvesti ne samo u zatvorenim prostorima, već i na vanjskim površinama, kao što su terase, kako bi se spriječilo oštećenje od vlage iz tla, koje može uzrokovati oštećenje slojeva ispod obloga (oštećenja od smrzavanja).
Sloj za raspodjelu opterećenja ima dvije funkcije: prihvaća oblogu i raspoređuje opterećenje na podnu konstrukciju. Osim toga, u ovom sloju mogu se nalaziti i cijevi podnog grijanja.
U pomoćnim prostorijama može se postaviti bez podne obloge.
Uloga slojeva:
Funkcija raspodjele opterećenja: u svakodnevnom životu mehaničko naprezanje na podu može se javljati od točkastog opterećenja (cipele s visokom potpeticom, opterećenje od namještaja, stolica i sl.) Raspodjela opterećenja znači prijenos ovog točkastog opterećenja na veću površinu. Za različite funkcije treba koristiti određenu vrstu estriha (npr. na otvorenom kao i u vlažnim prostorima nemojte koristiti estrih od gipsanog veziva ili u slučaju povećanog opterećenja potrebno je koristiti materijal tlačne čvrstoće od najmanje 30 N/mm2).
Funkcija raspodjele opterećenja sloja pomaže u raspodjeli mehaničkih naprezanja na podu, koja su često blizu točkastih opterećenja u svakodnevnom životu. Točkasto opterećenje od cipele s visokom petom najveće je od njih. Da bi se to opterećenje rasporedilo, potrebno ga je prenijeti na veću površinu. Za različite funkcije treba koristiti različite vrste estriha. Na primjer, u vanjskim i vlažnim prostorima ne smije se koristiti estrih sa gipsanim vezivom. Za povećana opterećenja treba koristiti estrih s minimalnim udjelom gipsanog veziva i čvrstoće od 30 N/mm2. Za povećana opterećenja treba koristiti estrih s minimalnim udjelom gipsanog veziva i čvrstoće od 30 N/mm2. Za povećana opterećenja treba koristiti estrih s minimalnim udjelom gipsanog veziva i čvrstoće od 30 N/mm2.
Najvažnija svojstva estriha uključena su u njihovo označavanje prema normi (EN 13813):
- (CT) Cementni estrisi
-
(CA) Kalcij sulfat (gips) estrih
-
(MA) Megnezit estrih
-
(SR) Estrih od umjetne smole
-
(AS) Asfaltni estrih
-
(C) tlačna čvrstoća (N/mm2)
-
(F) čvrstoća pri savijanju (N/mm2)
(kao i druge vrijednosti kao što su otpornost na habanje, čvrstoća prionjivosti itd.)
Na temelju toga, na primjer, Estrich ZE 30 je certificirani proizvod "CT C30 F5", tj. tvornički umiješan suhi mort s cementnim vezivom, tlačne čvrstoće 30 N/mm2 i čvrstoće pri savijanju 5 N/mm2.
Prijem cijevi za podno grijanje:
Podno grijanje se sve češće koristi uz tradicionalna grijanja (radijator, kamin, kaljeva peć). Električna i toplovodna rješenja dostupna su i za podno grijanje.
Odgovarajuća ravnina i dizajn:
Odabirom visine estriha određujemo završnu razinu obloge, a pripremom podloge osiguravamo odgovarajuću prihvatnu površinu za buduće obloge.
Veličina pločice i vrsta obloge utjecat će na kvalitetu površine estriha.
Za ugradnju velikih krutih obloga ili lijepljenja toplih obloga potrebna je ravna površina, za što nam mogu biti potrebne samonivelirajuće podne mase za izravnavanje ili estrisi.
Treba ga uzeti u obzir kao karakterističan sloj u procesu projektiranja. Njegov materijal, veličina i način pričvršćivanja na podlogu, utjecat će način projektiranja i pripreme temeljnog sloja (estriha). U svim slučajevima, parametre treba odabrati i prilagoditi tijekom faze projektiranja!
Debljina materijala za opločavanje i slojeva ljepila potrebnih za njegovo međusobno spajanje odredit će debljinu naše obloge.
Debljina sloja ljepila iznosi 3-5 mm za male i srednje formate keramičkih pločica, a 5 mm za velike formate pločica. Prirodni kamen se ne lijepi, već se polaže u debeloslojni podložni mort (20-30 mm).
Tanko (cca 1 mm) disperzijsko vezivo koristi se za lijepljenje parketa, linoleuma i PVC-a.
Površine izložene vodi prethodno se obrađuju hidroizolacijom, u debljini sloja od 1,5 do 4 mm.
Ako nije moguće osigurati da površina estriha bude pravilno izravnana, tada se kod definiranja slojeva mora uzeti u obzir i debljina sloja za izravnavanje.
Način izvedbe estriha:
Vezani ili kontaktni estrih, gdje osnovna površina i estrih rade zajedno.
Klizni estrih, gdje se između podloge i estriha postavlja se tanki razdjelni sloj (folija ili hidroizolacija). Cilj je da se osnovna površina i estrih kreću odvojeno.
Plivajući estrih, gdje se između temeljne površine i estriha postavlja međusloj za toplinsku ili zvučnu izolaciju na kojem također treba osigurati odgovarajuću raspodjelu opterećenja.
Minimalna debljina sloja je 2,5 cm za kontaktni kalcij-sulfatni estrih, 3 cm za cementni estrih i 3,5 cm ili 4,5 cm za plivajući estrih.
Kod plivajućeg estriha, ako postoji podno grijanje, minimalna debljina se računa od gornje razine cijevi položenih u estrihu.
Pri većim opterećenjima povećava se debljina sloja ili se mora koristiti čvršći materijal.
Minimalna debljina sloja toplinske izolacije određena je na temelju zahtjeva toplinske izolacije i najviše točke križanja ili nagiba cijevi u sloju. Preporučena debljina: 30-80 mm. Tipična pogreška je želja da se provede previše cijevi u ovom sloju i bez razmatranja kombinirane visinu cijevi koje se križaju jedna s drugom i njihov mogući nagib.
Debljina i vrsta zvučne izolacije može se izvesti iz rezultata akustičkih proračuna. Tipična debljina zvučne izolacije: 20-50 mm.
Potrebni nagibi oblikuju se toplinsko-izolacijskim slojem ili betonskim slojem postavljenim direktno na nosivu konstrukciju. Tipična pogreška je da se pri određivanju ravnine terasa ne uzima u obzir smjer nagiba (2%) i debljina sloja hidroizolacije.