Jedno od najvažnijih svojstava mortova za zidanje je njihova tlačna čvrstoća. Njegova vrijednost određuje može li materijal podnijeti opterećenja kojima je izložena konstrukcija zida. Svojstva mortova za zidanje definirana su normom EN 998-2, koja utvrđuje zahtjeve za tvornički pripremljene mortove za zidanje koji se koriste kod zidanih zidova, stupova i pregrada. Prema ovoj normi, nakon razvoja proizvoda, proizvođač mora provesti početno ispitivanje tipa proizvoda, u kojem dokazuje da je u skladu s ovom europskom normom. Potrebno je specificirati vrijeme obradivosti, sadržaj klorida, sadržaj zraka, gustoću i (samo za tankoslojne mortove) vrijeme korekcije vezano za obradu svježih mortova. Za očvrsle mortove treba odrediti tlačnu čvrstoću, čvrstoću prionjivosti i gustoću.

Brojevi u nazivu mortova za zidanje koje proizvodi Cemix odnose se na tlačnu čvrstoću očvrslog morta. Npr.: MM1, MM3, MM5, MM10 mogu se klasificirati u razrede s oznakama M1, M2,5, M5 i M10 kako je definirano usklađenom europskom normom (mortovi moraju biti u skladu s vrijednostima razreda tlačne čvrstoće naznačene u njihovom nazivu, npr. MM1 > 1 N/mm², MM3 > 2,5 N/mm², itd.).

Uvijek je preporučljivo pridržavati se količine vode za miješanje navedene u tehničkoj dokumentaciji mortova za zidanje, jer tako će biti osigurana odgovarajuća konzistencija morta, što će omogućiti jednostavno nanošenje i jamčiti odgovarajuću čvrstoću veze među elementima za zidanje. Ako je količina dodane vode manja, mort će biti gust, teže će se nanositi, neće izravnati neravnine na površinama i prionjivost na elemente za zidanje neće biti zadovoljavajuća te ih stoga neće dobro povezati. Ako je dodana prevelika količina vode, dobivamo rijedak mort, a takva rijetka smjesa neće prianjati na elemente za zidanje, neće osigurati potrebnu čvrstoću prionjivosti i prijenos opterećenja neće biti ravnomjeran. Osim toga, višak vode u mortu negativno utječe na čvrstoću očvrslog morta.